ISTORIJA

Stari grad Onogošt, nastao u IV vijeku kao rimsko vojno utvrđenje na raskrsnici važnih putnih pravaca koji su povezivali uže teritorije i susjedne oblasti, dobro situiran na prirodnom stjenovitom humku u polju izmedu Studenackih glavica i Trebjese, živio je kroz tri velika perioda ljudske civilizacije. Kroz vjekove biva rušen, obnavljan i dograđivan, mijenjajuci izgled i gospodare, svjedočeći o krupnim društvenim i istorijskim kretanjima i promjenama vremena u kojima je opstajao i kao rimski kastrum, i kao objekat u sistemu odbrane čitave oblasti u srednjem vijeku, kao centar Župe u vrijeme procvata slovenskih država i napokon, kao utvrđeni turski grad. Od svog nastanka gotski Anagastum i srednjovjekovni Onogošt bio je aktivna tvrđava sve do odlaska posljednjih osvajača.

Zidovi grada vremenom postaju tijesni za sve one koji su u njemu tražili utočište, pa se počinje sa gradnjom ispod gradskih zidina i spontano nastaju prva naselja u polju - začeci današnjeg grada. Zato se postanak i razvoj grada moraju vezati za staru gradsku tvrđavu i pored činjenice da je, još mnogo prije njenog nastanka, negdje u nikšićkom polju postojala rimska naseobina Anderba, koja je netragom nestala i o čijoj lokaciji nema neposrednih izvora.

Oslobođenje od Turaka 1877. godine dovodi nove naseljenike, daje nove impulse, osjeća se novi duh, pokazuje se volja i riješenost za "novo dobro Crne Gore, koja će se, pored starodrevnog junaštva, ovjenčati još i zracima kulture i civilizacije". Ovakva orijentacija znacila je želju za novim gradom pored "stare i trule" turske kasabe. Ta želja je ostvarena izradom prvog regulacionog plana 1883. godine koji predstavlja osmišljen koncept formiranja grada čvrste urbane strukture primjenom modela na renesansno - baroknoj šemi idealnih gradova. Svojom dispozicijom plan sugeriše pravce i vizure na prepoznatljive unutrašnje i spoljnje orijentire i dominante na koje će se vezati proces urbanizacije.

Plan je po nalogu kralja Nikole izradio inženjer Josip Slade.

Prve tri decenije nakon donošenja plana karakteriše izraziti privredni i društveni uspon, razvoj zanatstva i trgovine, nastajanja niza kulturnih i prosvjetnih ustanova i društava i intenzivna urbanizacija. Grad je formirao svoju okosnicu, a izgradnjom niza reprezentativnih objekata (Saborna crkva, Dvorac, kompleks parkova, Carev most) uspostavljeni su važni gradski reperi. Izgrađen je Gradski trg sa šest ulica koje se u njega ulivaju i formirano nekoliko stambenih blokova duž ulicnih poteza. Kuće su prizemne ili jednospratne, jednostavne, mirne i skladne arhitekture, bez posebnih arhitektonskih vrijednosti, ali sa odlikama vrijedne urbane i ambijentalne cjeline.

Grade se putevi i mostovi, ostvaruju se veze sa svijetom.

Poslije oba svjetska rata obnovljene su porušene građevine i nicale nove, podizana zavjesa na pozorišnoj sceni, štampane knjige, novine i casopisi. Naročito poslije II svjetskog rata Nikšić je desetorostruko porastao i postao jedan od industrijskih centara Crne Gore i značajno središte umjetničkog i kulturnog stvaralaštva i brojnih prosvjetnih ustanova.